Naša sjećanja nam pomažu da budemo ono što jesmo. Od nježnih sjećanja na događaje iz djetinjstva do prisjećanja gdje smo ostavili ključeve, pamćenje igra vitalnu ulogu u svakom aspektu našeg života. Osigurava nam svijest samog sebe i kreira neprekidno iskustvo života. Lako je gledati na pamćenje kao na umni pretinac u koji pohranjujemo dijelove informacija dok ih ne zatrebamo. U stvarnosti, pamćenje je silno kompleksan proces u kojem sudjeluju brojni dijelovi mozga. Sjećanja mogu biti snažna i dugotrajna, ali su i podložna neistinitostima i zaboravljanju.
1. Hipokampus igra važnu ulogu u pamćenjuHipokampus (hippocampus) je područje mozga u obliku potkove koje igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamćenje. Dio je limbičkog sustava, sustava povezanog sa emocijama i dugoročnim pamćenjem. Hipokampus je umiješan u kompleksne procese kao što su formiranje, organiziranje i pohranjivanje sjećanja.
Pošto su obje strane mozga simetrične, hipokampus se nalazi u obje hemisfere. Ako je jedna strana hipokampusa oštećena i uništena, funkcija sjećanja ostati će gotovo normalna dok god je druga strana neoštećena. Oštećenje na obje strane hipokampusa može omesti sposobnost formiranja novih sjećanja, što je poznato kao anterogradna amnezija.
Također, funkcioniranje hipokampusa može opasti s godinama. Do svoje 80. godine, ljudi mogu izgubiti gotovo 20 posto živčanih veza u hipokampusu. Svi stariji ljudi ne pokazuju taj gubitak, međutim oni koji ga pokazuju imaju lošiji rezultat na testu pamćenja.
2. Veći dio kratkoročnog pamćenja se brzo zaboraviTotalni kapacitet kratkoročnog pamćenja je poprilično ograničen. Stručnjaci vjeruju da se može zadržati otprilike sedam 'stavki' u kratkoročnom pamćenju na otprilike 20 do 30 sekundi. Taj se kapacitet može proširit strategijama poput 'grupiranja (chunking)' (grupiranje pojedinačnih jedinica informacija u veće jedinice.) Najobičniji primjer grupiranja događa se kod telefonskih brojeva. Na primjer,telefonski broj 4-7-1-1-3-2-4 bi se grupirao u 471-1324 i tako lakše zapamtio.
U poznatoj studiji objavljenoj 1956., psiholog George Miller ukazao je da je kapacitet pohranjivanja jedinica kratkoročnog pamćenja negdje između pet i devet jedinica. Danas, mnogo stručnjaka za pamćenje vjeruje da je pravi kapacitet kratkoročnog pamćenja vjerojatno bliže brojci četiri.
3. Testiranje o naučenom ustvari pomaže da bolje zapamtite Iako se može činiti da su učenje i vježbanje najbolji način da se osigurate da ćete zapamtiti određenu informaciju, istraživanje je otkrilo da je ispitivanje ili testiranje o određenoj informaciji ustvari jedan od najboljih načina da se poboljša pamćenje. Jedno je istraživanje otkrilo da su studenti koji su učili a potom bili testirani, imali bolje dugoročno pamćenje materije, čak i onih informacija koje test nije obuhvatio. Studenti koji su imali više vremena za učenje, ali potom nisu bili testirani, imali su znatno slabije sjećanje o gradivu.
4. Možete naučiti kako poboljšati pamćenjeImate li ikad osjećaj da zaboravljate stvari ili zagubite predmete koje svakodnevno koristite? Je li vam se ikad dogodilo da ste ušli u prostoriju a onda shvatili da neznate zašto ste tamo došli? Iako vam se može činiti da ste jednostavno osuđeni na toleriranje takvih dnevnih muka, istraživači su otkrili da možete naučiti kako poboljšati pamćenje. Naslovna priča u magazinu Monitory on Psychology iz 2005. sažela je istraživanje otkrivši nekoliko korisnih strategija za nošenje sa blagim gubitkom pamćenja. Te tehnike su:
Još jedan sveopći razlog zaboravljanja je interferencija, što znači da se neka sjećanja natječu s drugim sjećanjima. Na primjer, zamislite da je neka žena upravo počela raditi novi posao učiteljice u osnovnoj školi. Neko vrijeme provodi učeći imena svojih učenika, ali tokom godine dana konstantno joj se dešava da jednu djevojčicu zove pogrešnim imenom. Zašto? Jer je starija sestra te djevojčice bila u istom razredu godinu ranije te si njih dvije užasno sliče. Sjećanje starije sestre je to koje otežava učiteljici da se sjeti imena mlađe sestre.
Neuspjeh pohranjivanja informacija u pamćenje odmah na početku ili čak namjerni pokušaji zaboravljanja stvari povezanih sa traumatičnim događajem, spadaju pod ostale razloge zaboravljanja.
6. Prikazi amnezije u filmovima su uglavnom netočniAmnezija je često sredstvo radnje u filmovima, ali su ti prikazi često jako netočni. Na primjer, koliko ste često vidjeli da lik u nekom filmu izgubi pamćenje od udarca u glavu i da mu se onda to pamćenje čudesno povrati nakon što pretrpi drugi udarac u glavu?
Postoje dvije vrste amnezije:
Popularni filmovi i televizijske emisije nastoje prikazati takav gubitak pamćenja kao prilično čestu pojavu. Međutim, pravi slučajevi potpune amnezije o nečijoj prošlosti i identitetu su ustvari vrlo rijetki.
Najčešći uzroci amnezije jesu:
Kao prvo, mirisni živac je smješten vrlo blizu amigdale, područja u mozgu koji je povezan s doživljajem emocije, kao i s emocionalnim sjećanjem. Nadalje, mirisni živac je vrlo blizu hipokampusu, koji je povezan sa sjećanjem. Sama sposobnost osjeta mirisa je jako povezana sa pamćenjem. Istraživanje je pokazalo da je mogućnost prepoznavanja mirisa ustvari smanjena onda kada su oštećena područja mozga povezana s pamćenjem. Kako biste prepoznali miris, morate zapamtiti kada ste ga prije osjetili te ga onda povezati sa vizualnom informacijom koja se desila u to isto vrijeme.
8. Svakim formiranjem sjećanja stvaraju se nove veze u mozguIstraživači su dugo vjerovali da su promjene u neuronima mozga povezane sa formiranjem sjećanja. Danas, većina stručnjaka vjeruje da je formiranje sjećanja povezano sa jačanjem postojećih veza ili razvojem novih veza između neurona.
Veze između živčanih stanica poznate su kao sinapse te one omogućavaju da informacije nošene u obliku živčanih impulsa putuju iz jednog neurona u drugi. U ljudskom mozgu ima bilijun sinapsi koje formiraju složenu i fleksibilnu mrežu koja nam omogućuje da osjećamo, ponašamo se i mislimo. Sa učenjem i pamćenjem novih informacija povezane su promjene sinaptičkih veza u područjima mozga kao što su moždana kora i hipokampus.
U istraživanju sprovedenom u medicinskoj školi u New Yorku, istraživači su promatrali formaciju sinapsi u mozgovima genetski modificiranih miševa. Otkrili su da su kod mladih miševa, sitne isturene niti koje se ponekad razviju u dulje izbočine na receptorskom kraju neurona, rasle velikom brzinom. Ta brzina rasta podudarala se rapidnim razvojem vizualnog korteksa. Iako je mnogo tih sićušnih niti s vremenom uvenulo, mnogo ih je i nastavilo razvoj u potpuno razvijene receptore.
Vodeći istraživač Wen-Biao Gan objasnio je neke detalje u intervjuu zaznanstveni portal, "Naše je viđenje bilo da kada učite i pamtite, ne morate ustvari kreirati mnogo novih sinapsi i riješiti se starih. Morate samo modificirati snagu već postojećih sinapsi za kratkoročno učenje i pamćenje. Međutim, vrlo je vjerojatno da se nekoliko sinapsi eliminira da se postigne dugoročno pamćenje."
Jasno je da je od velike važnosti održavati zdrav mozak i sinapse. Pogoršanje sinapsi zbog bolesti ili neurotoksina povezano je sa spoznajnim problemima, gubitkom pamćenja, promjenama u raspoloženju i ostalim promjenama u funkciji mozga.
Kako ojačati sinapse:
Otkriveno je i da je utjecaj spavanja na proceduralno pamćenje puno jači nego na deklarativno pamćenje. Proceduralno pamćenje uključuje motorne i vještine uočavanja, dok deklarativno pamćenje uključuje pamćenje stvari.
10. Gubitak pamćenja u starosti ne mora biti neizbježanIako Alzheimerova bolest i ostali problemi pamćenja povezani sa starenjem pogađaju mnogo starijih ljudi, gubitak pamćenja u starosti ne mora biti neizbježan. Određene sposobnosti stvarno opadaju s godinama, ali istraživanja su otkrila da osobe u 70-im često rješavaju neke testove jednako dobro kao i oni u 20-ima. Neke vrste pamćenja se čak povećavaju s godinama.
Iako istraživači još nastoje shvatiti zašto točno neki stariji ljudi uspijevaju održati savršeno pamćenje dok se neki drugi muče s tim, do sada je predočeno nekoliko faktora. Kao prvo, mnogo stručnjaka vjeruje da genetska komponenta ima veze sa održavanjem pamćenja u poznim godinama. A kao drugo, vjeruje se da i stil života igra važnu ulogu.
"Mislim da je u velikoj mjeri to veza između karaktera i odgoja", objašnjava dr. Bruce S. McEwen. "Genetska ranjivost povećava vjerojatnost da će životno iskustvo imati utjecaja." Što se može poduzeti da se spriječe negativni efekti starenja?
Prema deset godina dugom istraživanju, imati snažan osjećaj vlastite uspješnosti povezan je sa zadržavanjem dobrog pamćenja u starosti. Samouspješnost se odnosi na osjećaj kontrole koji ljudi imaju nad svojim životima i sudbinom. Taj je jak osjećaj samouspješnosti također povezan sa smanjenom razinom stresa. Kao što je i ranije spomenuto, visoke razine kroničnog stresa povezane su sa uništavanjem centara pamćenja u mozgu.
Iako ne postoji 'brzo rješenje' da se osigurate da će vam pamćenje ostati netaknuto u starosti, istraživači vjeruju da su izbjegavanje stresa, aktivan stil života i psihička angažiranost važni načini za smanjenje opasnosti od gubitka pamćenja.
Izvor: About
1. Hipokampus igra važnu ulogu u pamćenjuHipokampus (hippocampus) je područje mozga u obliku potkove koje igra važnu ulogu u spajanju informacija iz kratkoročnog pamćenja u dugoročno pamćenje. Dio je limbičkog sustava, sustava povezanog sa emocijama i dugoročnim pamćenjem. Hipokampus je umiješan u kompleksne procese kao što su formiranje, organiziranje i pohranjivanje sjećanja.
Pošto su obje strane mozga simetrične, hipokampus se nalazi u obje hemisfere. Ako je jedna strana hipokampusa oštećena i uništena, funkcija sjećanja ostati će gotovo normalna dok god je druga strana neoštećena. Oštećenje na obje strane hipokampusa može omesti sposobnost formiranja novih sjećanja, što je poznato kao anterogradna amnezija.
Također, funkcioniranje hipokampusa može opasti s godinama. Do svoje 80. godine, ljudi mogu izgubiti gotovo 20 posto živčanih veza u hipokampusu. Svi stariji ljudi ne pokazuju taj gubitak, međutim oni koji ga pokazuju imaju lošiji rezultat na testu pamćenja.
2. Veći dio kratkoročnog pamćenja se brzo zaboraviTotalni kapacitet kratkoročnog pamćenja je poprilično ograničen. Stručnjaci vjeruju da se može zadržati otprilike sedam 'stavki' u kratkoročnom pamćenju na otprilike 20 do 30 sekundi. Taj se kapacitet može proširit strategijama poput 'grupiranja (chunking)' (grupiranje pojedinačnih jedinica informacija u veće jedinice.) Najobičniji primjer grupiranja događa se kod telefonskih brojeva. Na primjer,telefonski broj 4-7-1-1-3-2-4 bi se grupirao u 471-1324 i tako lakše zapamtio.
U poznatoj studiji objavljenoj 1956., psiholog George Miller ukazao je da je kapacitet pohranjivanja jedinica kratkoročnog pamćenja negdje između pet i devet jedinica. Danas, mnogo stručnjaka za pamćenje vjeruje da je pravi kapacitet kratkoročnog pamćenja vjerojatno bliže brojci četiri.
3. Testiranje o naučenom ustvari pomaže da bolje zapamtite Iako se može činiti da su učenje i vježbanje najbolji način da se osigurate da ćete zapamtiti određenu informaciju, istraživanje je otkrilo da je ispitivanje ili testiranje o određenoj informaciji ustvari jedan od najboljih načina da se poboljša pamćenje. Jedno je istraživanje otkrilo da su studenti koji su učili a potom bili testirani, imali bolje dugoročno pamćenje materije, čak i onih informacija koje test nije obuhvatio. Studenti koji su imali više vremena za učenje, ali potom nisu bili testirani, imali su znatno slabije sjećanje o gradivu.
4. Možete naučiti kako poboljšati pamćenjeImate li ikad osjećaj da zaboravljate stvari ili zagubite predmete koje svakodnevno koristite? Je li vam se ikad dogodilo da ste ušli u prostoriju a onda shvatili da neznate zašto ste tamo došli? Iako vam se može činiti da ste jednostavno osuđeni na toleriranje takvih dnevnih muka, istraživači su otkrili da možete naučiti kako poboljšati pamćenje. Naslovna priča u magazinu Monitory on Psychology iz 2005. sažela je istraživanje otkrivši nekoliko korisnih strategija za nošenje sa blagim gubitkom pamćenja. Te tehnike su:
- Korištenje tehnologije da se ne zaboravi informacija. Naprave kao što su mobiteli, Internet podsjetnici i pejdžeri (dojavljivači) mogu pomoći ljudima da ne zaborave na sastanak i ostale važne datume.
- Stvaranje "umne slike" može pomoći. Sistematično nastojanje da se stvori umna zabilješka stvari koje često zaboravite (gdje ste ostavili ključeve od auta) može pomoći da se lakše sjetite. Sljedeći put kada ključeve negdje ostavite, uzmite si trenutak i u glavi zabilježite gdje ste ih ostavili i druge predmete koji su bili u blizini.
- Korištenje tehnika pamćenja. Vježbanje, korištenje mnemotehnike i ostale strategije pamćenja su možda najbolji način za prebroditi sitne probleme sa pamćenjem.
Još jedan sveopći razlog zaboravljanja je interferencija, što znači da se neka sjećanja natječu s drugim sjećanjima. Na primjer, zamislite da je neka žena upravo počela raditi novi posao učiteljice u osnovnoj školi. Neko vrijeme provodi učeći imena svojih učenika, ali tokom godine dana konstantno joj se dešava da jednu djevojčicu zove pogrešnim imenom. Zašto? Jer je starija sestra te djevojčice bila u istom razredu godinu ranije te si njih dvije užasno sliče. Sjećanje starije sestre je to koje otežava učiteljici da se sjeti imena mlađe sestre.
Neuspjeh pohranjivanja informacija u pamćenje odmah na početku ili čak namjerni pokušaji zaboravljanja stvari povezanih sa traumatičnim događajem, spadaju pod ostale razloge zaboravljanja.
6. Prikazi amnezije u filmovima su uglavnom netočniAmnezija je često sredstvo radnje u filmovima, ali su ti prikazi često jako netočni. Na primjer, koliko ste često vidjeli da lik u nekom filmu izgubi pamćenje od udarca u glavu i da mu se onda to pamćenje čudesno povrati nakon što pretrpi drugi udarac u glavu?
Postoje dvije vrste amnezije:
- Anterogradna amnezija: gubitak sposobnosti formiranja novih sjećanja.
- Retrogradna amnezija: gubitak sposobnosti sabiranja prošlih sjećanja, iako sposobnost stvaranja novih može ostati neoštećena.
Popularni filmovi i televizijske emisije nastoje prikazati takav gubitak pamćenja kao prilično čestu pojavu. Međutim, pravi slučajevi potpune amnezije o nečijoj prošlosti i identitetu su ustvari vrlo rijetki.
Najčešći uzroci amnezije jesu:
- Trauma. Fizička trauma (kao što je automobilska nesreća) može izazvati da žrtva izgubi određeno sjećanje na sam događaj. Emocionalna trauma kod ljudi koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, može izazvati kod pojedinca da izgubi sjećanje na specifične situacije.
- Lijekovi. Određeni lijekovi mogu se koristiti za izazivanje privremene amnezije, posebno tokom medicinskih procedura. Kad lijekovi prestanu djelovati, sjećanje se vraća u normalno stanje.
Kao prvo, mirisni živac je smješten vrlo blizu amigdale, područja u mozgu koji je povezan s doživljajem emocije, kao i s emocionalnim sjećanjem. Nadalje, mirisni živac je vrlo blizu hipokampusu, koji je povezan sa sjećanjem. Sama sposobnost osjeta mirisa je jako povezana sa pamćenjem. Istraživanje je pokazalo da je mogućnost prepoznavanja mirisa ustvari smanjena onda kada su oštećena područja mozga povezana s pamćenjem. Kako biste prepoznali miris, morate zapamtiti kada ste ga prije osjetili te ga onda povezati sa vizualnom informacijom koja se desila u to isto vrijeme.
8. Svakim formiranjem sjećanja stvaraju se nove veze u mozguIstraživači su dugo vjerovali da su promjene u neuronima mozga povezane sa formiranjem sjećanja. Danas, većina stručnjaka vjeruje da je formiranje sjećanja povezano sa jačanjem postojećih veza ili razvojem novih veza između neurona.
Veze između živčanih stanica poznate su kao sinapse te one omogućavaju da informacije nošene u obliku živčanih impulsa putuju iz jednog neurona u drugi. U ljudskom mozgu ima bilijun sinapsi koje formiraju složenu i fleksibilnu mrežu koja nam omogućuje da osjećamo, ponašamo se i mislimo. Sa učenjem i pamćenjem novih informacija povezane su promjene sinaptičkih veza u područjima mozga kao što su moždana kora i hipokampus.
U istraživanju sprovedenom u medicinskoj školi u New Yorku, istraživači su promatrali formaciju sinapsi u mozgovima genetski modificiranih miševa. Otkrili su da su kod mladih miševa, sitne isturene niti koje se ponekad razviju u dulje izbočine na receptorskom kraju neurona, rasle velikom brzinom. Ta brzina rasta podudarala se rapidnim razvojem vizualnog korteksa. Iako je mnogo tih sićušnih niti s vremenom uvenulo, mnogo ih je i nastavilo razvoj u potpuno razvijene receptore.
Vodeći istraživač Wen-Biao Gan objasnio je neke detalje u intervjuu zaznanstveni portal, "Naše je viđenje bilo da kada učite i pamtite, ne morate ustvari kreirati mnogo novih sinapsi i riješiti se starih. Morate samo modificirati snagu već postojećih sinapsi za kratkoročno učenje i pamćenje. Međutim, vrlo je vjerojatno da se nekoliko sinapsi eliminira da se postigne dugoročno pamćenje."
Jasno je da je od velike važnosti održavati zdrav mozak i sinapse. Pogoršanje sinapsi zbog bolesti ili neurotoksina povezano je sa spoznajnim problemima, gubitkom pamćenja, promjenama u raspoloženju i ostalim promjenama u funkciji mozga.
Kako ojačati sinapse:
- Izbjegavati stres. Istraživanje je otkrilo da se pretjerano izlaganje stresu može uplesti u neurotransmitersku funkciju. Druga su istraživanja otkrila da stres smanjuje neurone u prefrontalnom korteksu i hipokampusu.
- Izbjegavati droge, alkohol i druge neurotoksine: Korištenje droge i pretjerano konzumiranje alkohola povezano je sa sinaptičkim pogoršanjem. Sinaptički gubitak može izazvati i izlaganje opasnim kemikalijama kao što su teški metali i pesticidi.
- Mnogo vježbati: Redovita fizička aktivnost pomaže u opskrbljivanju mozga kisikom, koji je bitan za formaciju i razvoj sinapsi.
- Stimulirati mozak: Istraživači su otkrili da će stariji ljudi koji se bave aktivnostima stimuliranja mozga mnogo teže razviti demenciju. Također, ljudi sa većom edukacijom imaju više sinaptičkih veza u mozgu.
Otkriveno je i da je utjecaj spavanja na proceduralno pamćenje puno jači nego na deklarativno pamćenje. Proceduralno pamćenje uključuje motorne i vještine uočavanja, dok deklarativno pamćenje uključuje pamćenje stvari.
10. Gubitak pamćenja u starosti ne mora biti neizbježanIako Alzheimerova bolest i ostali problemi pamćenja povezani sa starenjem pogađaju mnogo starijih ljudi, gubitak pamćenja u starosti ne mora biti neizbježan. Određene sposobnosti stvarno opadaju s godinama, ali istraživanja su otkrila da osobe u 70-im često rješavaju neke testove jednako dobro kao i oni u 20-ima. Neke vrste pamćenja se čak povećavaju s godinama.
Iako istraživači još nastoje shvatiti zašto točno neki stariji ljudi uspijevaju održati savršeno pamćenje dok se neki drugi muče s tim, do sada je predočeno nekoliko faktora. Kao prvo, mnogo stručnjaka vjeruje da genetska komponenta ima veze sa održavanjem pamćenja u poznim godinama. A kao drugo, vjeruje se da i stil života igra važnu ulogu.
"Mislim da je u velikoj mjeri to veza između karaktera i odgoja", objašnjava dr. Bruce S. McEwen. "Genetska ranjivost povećava vjerojatnost da će životno iskustvo imati utjecaja." Što se može poduzeti da se spriječe negativni efekti starenja?
Prema deset godina dugom istraživanju, imati snažan osjećaj vlastite uspješnosti povezan je sa zadržavanjem dobrog pamćenja u starosti. Samouspješnost se odnosi na osjećaj kontrole koji ljudi imaju nad svojim životima i sudbinom. Taj je jak osjećaj samouspješnosti također povezan sa smanjenom razinom stresa. Kao što je i ranije spomenuto, visoke razine kroničnog stresa povezane su sa uništavanjem centara pamćenja u mozgu.
Iako ne postoji 'brzo rješenje' da se osigurate da će vam pamćenje ostati netaknuto u starosti, istraživači vjeruju da su izbjegavanje stresa, aktivan stil života i psihička angažiranost važni načini za smanjenje opasnosti od gubitka pamćenja.
Izvor: About
