Autori:
Vida Demarin, akademkinja mr. sc. Marija Bošnjak-Pašić, dr. med., spec. neurolog Branka Vidrih, dr. med., spec. psihijatar | objavljeno u broju 50 (10/06) |
Kod bolesnika s izraženim poremećajem pamćenja treba prije svega isključiti organski uzrok izraženih smetnji
Amnezija je kvantitativni poremećaj memorije ili pamćenja. Sama riječ ima korijene u grčkom (a-ne + mnesis = sjećanje) i označava gubitak pamćenja, sjećanja, potpuno ili djelomično zaboravljanje činjenica, događaja i slično, koji se odnose na određeno razdoblje. Najčešće se javlja kao posljedica ozljede glave, različitih funkcionalnih i organskih bolesti mozga, drugih bolesti organizma ili jakih duševnih potresa.
Pamćenje ili memorija složena je psihička funkcija pomoću koje se sadržaji naše svijesti, tj. ono što opažamo, osjećamo ili mislimo, registriraju i zadržavaju u vidu slika sjećanja (engrama), a zatim voljno ili nevoljno reproduciraju, tj. ponovno dovode u svijest. To je ukupna količina spremljenih iskustava neke osobe, na čemu se temelje razlike između pojedinih ljudi. Povezana je s dva važna procesa, a to su učenje i sjećanje. Učenje je spremanje ili engramiranje novog iskustva, a sjećanje dovođenje k svijesti prije zapamćenog iskustva. Zaboravljivost je otežano prisjećanje na prijašnja iskustva.
Gledano klinički, postoje tri vrste pamćenja koje se razlikuju u trajanju sjećanja:
- neposredno pamćenje - trajanje sjećanja iznosi nekoliko sekundi, npr. sjećanje imena osoba ili telefonskog broja
- kratkotrajno, recentno pamćenje - prisjećanje događaja nakon nekoliko minuta, sati ili dana, primjerice sjećanje svježih događaja tijekom dana ili tjedna; kratkotrajno pamćenje može se definirati i kao sposobnost učenja i spremanja novih podražaja te mogućnosti njihove reprodukcije nakon nekog intervala, npr. minute, nekoliko sati ili dana
- dugotrajno pamćenje - sjećanje nekoliko mjeseci ili godina nakon događaja.
Poremećeno pamćenje zahtijeva pregled
U bolesnika koji imaju izražen poremećaj pamćenja prije svega treba isključiti organski uzrok smetnji. Stoga nakon uzimanja podataka o izraženim smetnjama (dobivenih od samog bolesnika i/ili njegove pratnje) i kliničkog neurološkog pregleda, koji uključuje i detaljno ispitivanje bolesnikova pamćenja, slijedi obrada koja se sastoji od sljedećih pretraga: laboratorijske pretrage krvi i moždane tekućine, snimanje električne moždane aktivnosti (EEG), kompjutorizirane tomografije (CT) ili magnetska rezonanca (MR) mozga te prema potrebi i druge pretrage.
Kako su više živčane funkcije vrlo važan dio neurološkog ispitivanja, neurološki sestatus nadopunjuje testovima mentalnog statusa. Najčešće se orijentacijski koristi općeprihvaćen, tzv. minimentalni status koji omogućuje kvantifikaciju oštećenja (tablica 1.).
Tim ispitivanjem obuhvaćeno je ispitivanje orijentacije bolesnika, prepoznavanja predmeta i imenovanja, njegova pažnja, mogućnost računanja, pamćenja i govora. Svaki točan odgovor boduje se jednim bodom i na kraju, kad je poznat konačni zbir, donosi se mišljenje o mogućem poremećaju.
U ispitivanju pamćenja ispitivač mora imati mnogo takta kako bi izbjegao bolesnikovu neugodnost, a u prosudbi rezultata treba uzeti u obzir neke parametre kao što su doba dana, umor, afektivno stanje bolesnika i sl. (vidi tablicu 1)
Kako su više živčane funkcije vrlo važan dio neurološkog ispitivanja, neurološki sestatus nadopunjuje testovima mentalnog statusa. Najčešće se orijentacijski koristi općeprihvaćen, tzv. minimentalni status koji omogućuje kvantifikaciju oštećenja (tablica 1.).
Tim ispitivanjem obuhvaćeno je ispitivanje orijentacije bolesnika, prepoznavanja predmeta i imenovanja, njegova pažnja, mogućnost računanja, pamćenja i govora. Svaki točan odgovor boduje se jednim bodom i na kraju, kad je poznat konačni zbir, donosi se mišljenje o mogućem poremećaju.
U ispitivanju pamćenja ispitivač mora imati mnogo takta kako bi izbjegao bolesnikovu neugodnost, a u prosudbi rezultata treba uzeti u obzir neke parametre kao što su doba dana, umor, afektivno stanje bolesnika i sl. (vidi tablicu 1)
Tablica 1 - Mini Mental status (MMS)
| 1. Orijentacija (1 bod za svaki točan odgovor) | |||
| Koliko je sati? | Koji je naziv: | Uk. 5 bodova | |
| Koji je datum? | odjela | ||
| Koji je dan? | bolnice | ||
| Koji je mjesec? | okruga | ||
| Koja je godina? | grada | ||
| uk. 5 bodova | države | ||
| 2. Prepoznavanje | |||
| Imenovati tri predmeta koja se pokažu (npr. olovka, sat, ključ). Ocjena od 1 do 3 boda ovisi o točnosti ponavljanja. Ponoviti nazive dok ih bolesnik ne ponovi točno, zbog kasnijeg utvrđivanja pamćenja. Ocjenjuje se samo prvi pokušaj. | ukupno 3 boda | ||
| 3. Pozornost i računanje | |||
| Od bolesnika se traži da oduzima 7 od 100 te da od dobivenog rezultata ponovno oduzima 7, ukupno 5 puta, do brojke 65. Svaki točan odgovor je jedan bod. Moguće je od bolesnika tražiti i da unatrag čita zamišljenu riječ od pet slova, npr. "mozak - kazom" - za svako točno slovo ocjenjuje se jedan bod. | ukupno 5 bodova | ||
| 4. Pamćenje | |||
| Ponoviti prije imenovana tri predmeta koja su korištena u ispitivanju prepoznavanja. Jedan bod za svaki točan odgovor. | ukupno 3 boda | ||
| 5. Govor | |||
| Jedan bod za točno imenovanje svakog od dva objekta (npr. čekić i stol). | ukupno 2 boda | ||
| Jedan bod za točno ponavljanje, npr. "ne tako ili ako". | ukupno 1 bod | ||
| Tri boda ako su točno izvedena tri stupnja zapovijedi, npr. "Uzmite komad papira u desnu ruku, presavinite ga na polovicu i stavite na stol!". | ukupno 3 boda | ||
| Jedan bod ako je točno izvedena pisana zapovijed: "Zatvorite oči!". | ukupno 1 bod | ||
| Zatražiti od bolesnika da napiše rečenicu. Jedan bod ako ona ima značenje, glagol i subjekt. | ukupno 1 bod | ||
| Vidno-prostorni test - tražiti od bolesnika da prekopira jednostavan lik od dva križajuća pentagona (pokazano na slici). | ukupno 1 bod | ||
Sveukupno 30 bodova
| |||
| Bolesnik s manje od 20 bodova vjerojatno je dementan. Zbir veći od 20 bodova upućuje na vjerojatno normalnu osobu, no poremećaj nedominantne moždane hemisfere može biti prikriven. | |||
Nema komentara:
Objavi komentar